found this retro layout at HOTFreeLayouts.com :: MyHotComments

+++--¸¸¸¸(Malo Zabave)¸¸¸¸--+++

Za one koji hoce da se zabave

04.05.2008.

Sobna Lampa

Ja sam sobna lampa! Čini vam se da vam je život težak? Pod stresom ste? Imate osjećaj da ne možete više? Probajte provesti cijeli život na stalaži gdje će vas se stalno palit, pa gasti, pa palit, pa gasit, a najveće uzbuđenje bit će vam ugradnja štedne žarulje. Srećom za razliku od usisavača il miksera nisam solo brijač. Pored mene u sobi su još dva lustera, neloši momci no malo prejakog ega i osvjetljenja, a tu je i kutna lampa, kuja! Kad je stigla, prije dva tjedna, svi smo joj se smijali. Čim je došla smjestili su je u kut. Pretpostavili smo da ju nikad ne budu koristili, jer, budimo realni, odlazak u kut je kazna a ne nagrada. A ako nekog već oćeš kaznit zašto bi ga onda nagrađivao korištenjem???

Znamo da nas ima još. Iz hodnika sam često čuo prekrasan ženski glasić. Vjerovao sam da se radi o seksi zidnoj lampi i često smo znali flertat dok su ostala rasvjetna tijela u kući spavala. Sve dok jednog dana vlasnici nisu maljali stan, poskidali sve lampe, lustere i ostala rasvjetna tijela i stavili nas u istu kutiju. Tada sam otkrijo da ta lampa nije ona već on. Fuj, bljak, ijak! On je htio da ja svoju žarulju stavim u ... jooj, odvratno. Od same pomisli pregorit će mi Wolframova nit. Srećom stavili su nas dovoljno daleko da ga nisam moral gledat. Tam sam upozno jednu seksi MagLite-icu. Bila je tak zgodna i pametna, a uopće nisam znao da se palim na crnke. Imala je tako usko određen snop svijetlosti da je to bilo za nevjerovat. Po tome znaš da je mala dobra, da zna šta hoće. Mislio sam da bi između nas moglo biti nešto no ispalo je da ona već voli lijevi far vlasnikovog auta. Jebi ga nekom se posreći a nekom ne. Ljevom lusteru se posrećilo, imo je ludu noć s pointerom. Nije baš njegov tip no bolje išta nego ništa.

Uglavnom prije dva tjedna stigla je kutna lampa, a meni štedna žarulja. Kad su me prvi put upalili s tom žaruljom šokirao sam se. Uaaaauuuu! Kako svjetlim! Čak je i desnom, šutljivom lusteru pobjeglo jedno “U jebo te!”. Bil sam tak ponosan, postao sam najjače rasvjetno tijelo u kući. Po cijeli dan sam se šepurio i zajedno s lusterima ismijavao kutnu lampu. Nisam mogao dočekati večer, a kad je konačno stigla svakim korakom kojim se vlasnik približavao osmijeh mi je bio sve veći i veći. Vlasnik me upalio i ja sam zavrištao od sreće, pa sam ga jedva razumio kad je prozborio “Hmmm, prejako!”. “Molim?” bilo je jedino što sam uspio izustiti prije neg me ugasio. Dok su se lusteri valjali po stropu od smijeha, a vlasnik se približavao kutnoj lampi, koja btw. ima običnu žarulju, ja sam urlao od bijesa “Kak to misliš prejako? Pa ja i moram bit jaka lampa! Najljepši sam i najbolje pozicioniran u cijeloj prostoriji. Zar nisi čuo za prvu lampašku zapovjed? Ja sam tvoja lampa i nemaj drugih lampi osim mene! Ulažem VETO! Kvisko?!”. Nije pomoglo moje zapomaganje i urlanje, upalio je kutnu lampu. Svjetlila je tako slabašno, da nisam mogao vjerovat da nije mene upalio. Pa mislim ko bi uopće htio tak slabu svjetlost? Nek ode u suprotni kut sobe i proba pročitat neki tekst isprintan fontom veličine 4. Nema šanse!

Iduća dva tjedna nisu me palili. Uzalud sam vlasnicima u prolazu govorio “Mene, mene! Upalite me! Tu sam! Hello! Ćoravi moronu!”. Redovito su palili kutnu lampu. Kuja! I onda je došla ta subota. Skupilo se društvo, vlasnik mi je prišao i upalio. U početku nisam ni skužio da svjetlim i tada mi je sinulo. Pa ja sam samo za posebne prilike. “UAUUU! Nja nja nja nja nja nja! Crkni kutna lampo! Ja sam samo za posebne prilike”. Odgovorila mi je kratko “Kak često su posebne prilike? Dva il tri puta godišnje?!”. Bila je u pravu.

Pao sam u depresiju. Nek mi neko hitno pošalje HEPovog psihijatra, razmišljam da se bacim sa ove stalaže. Nemrem više ovak, moram se nekak riješit te proklete kutne lampe. Pa da, kak mi to prije nije palo na pamet?! “Ej mačak, mačak! Znam da se prije nismo slagali. Al ak se riješiš one kutne lampe obećajem da ti više neću blicat u oči!”. “Gle stari ti više ni ne goriš pa mi ni nemreš blicat, no ni ja ne volim tu lampu. Sva je metalna i hladna, a meni treba neka drvena na kojoj mogu panđe oštrit” odgovorio je i ubrzanim korakom krenuo prema lampi. Gurnuo je lampu prema trosjedu. Lampa je pala, žarulja je pukla, iskre su počele frcati i trosjed se zapalio. Vlasnik je utrčao, ugasio vatru dekom i prvo zgrabio mačku. “Miki ovo ti je bila zadnja. Ideš van!”. Super jednim potezom riješio sam se lampe i mačke! Nisam ni znao da sam tak dobar.

Sutradan vlasnik je odnio trosjed i lampu na krupni otpad. Idućih nekoliko večeri ja sam šef sale! “Uauu koji dobar osjećaj”. Jedino mi je falio stari trosjed, no kog nema bez njega se može. Sutra stiže novi. Bumo se već nekak skompali.

Stigao je prekrasni novi trosjed. Fakat radim dobra djela. Ovoj sobi stvarno je trebalo malo promjene. Kad su ga postavili vlasnik je rekao “Odlično”. I ja sam se složio s njim, no ono što je slijedilo nakon toga nije mi se svidjelo. “Jedino mi sad ne paše ova lampa” pokazavši prstom na mene rekla je vlasnica. “Zakaj i muža ne promjeniš? Jedan crnac pet puta bi bolje pasao uz novi smeđi trosjed” kroz zube sam jedva izgovorio. “Sutra ću otići po onu smeđu u dućanu. A što da napravim sa ovom?” upitao je vlasnik. “Baci ju!” hladnokrvno je odgovorila vlasnica. “NEEEEE! Mene bacit! Jeste normalni? Nakon tolko godina služenja!”.

Drugo jutro vlasnik me iščupao iz zida. Šutio sam. Lusteri su plakali. U prolazu kroz hodnik onaj peder od lampe mi je mahnuo. U ovom trenutku pristao bih čak i da me pored njega stave samo da me ne bacaju. Ma u biti ne bi, to samo očaj progovara iz mene. Dok je prilazio hrpi smeća vlasnika je zaustavila suseda. “A to bu te bacili?”. “Bum” odgovorio je. “Date ju meni” upitala je. On je samo pružio ruku i ona me preuzela. Savršeno! Uzela me stara baba suhih ruku i oronula lica. Mirisala je na kiselo zelje. Bolje da me odmah neko ukopča na 110V i sprži. Odnijela me kući, stavila na stol. Bio je to stari stol, lak mu se već izgulio. Dok je bio nov vjerojatno je bio lijep. Osvrnuo sam se. Nigdje lampe, nigdje lustera. Ubrzo mi je cijeli namještaj zaželio dobrodošlicu. Upitao sam gdje je tu neki luster il lampa i rekli su mi da je tu bila jedna stara lampa no da je gazdarici prošli tjedan pala i da su od onda u mraku. Znači ja sam jedini ovdje! Nadam se da ću se moći priviknuti na ovaj stari namještaj.

Odjednom je gazdarica ušla u sobu, polako, korak za korakom, vukla je noge. Prišla mi je i upalila me. Svjetlo je obasjalo sobu, a namještaj se odjednom osmjehnuo. Čak se i mrlja od vlage na zidu osmjehnula. Soba se ispunila životom, a moj život ponovno je imao smisla. JA SVIJETLIM!